Plan proizvodnje

Centar će proizvoditi presadnice biljnih vrsta kako slijedi:

In vitro metodom

  1. Bobičasto voće i jagode,
  2. Ukrasno drvenasto bilje,
  3. Voćne podloge,
  4. Divlja ruža (Rosa canina i Rosa inermis),
  5. Stevija (Stevia rebaudiana)

Konvencionalnim metodama (hidroponski, kontejnerski)

  1. Paprika (Capsicum annuum L.),
  2. Rajčica (Lycopersicon esculentum L.),
  3. Krastavac (Cucumis sativus L.),
  4. Kupus (Brassica oleraceae var. capitata),
  5. Salata (Lactuca sativa L.),
  6. Jednogodišnje cvjetne, ljekovite i začinske vrste,
  7. Dvogodišnje cvjetne vrste.

IN VITRO UMNOŽAVANJE

In vitro umnožavanje ili mikrorazmnožavanje (kultura meristema) je metoda vegetativne propagacije u cilju dobivanja zdravih presadnica, odnosno bezvirusnog sadnog materijala. Jedan od načina vegetativnog razmnožavanja je mikrorazmnožavanje kojim se dobivaju genetski identične biljke. Na početku se dobiju vrlo sitni izdanci, tj. biljke koji se presađuju u tlo. Izdanci se mogu razvijati iz već postojećih pupova ili iz novozametnutih pupova (adventivni izbojci). U novije se vrijeme za vegetativno razmnožavanje biljaka (kloniranje) primjenjuje metoda kulture biljnih stanica i tkiva u uvjetima in vitro (kulture se uzgajaju u staklenim ili plastičnim posudama). Ova se metoda temelji na činjenici da je u strogo kontroliranim uvjetima iz malih komadića tkiva izrezanih iz roditeljske biljke (eksplantati) ili čak i iz pojedinačnih stanica pa i protoplasta moguće regenerirati čitavu biljku. Eksplantati se uzgajaju na krutim ili tekućim hranjivim podlogama koje sadržavaju mineralne soli, organske dodatke (ugljikohidrate, vitamine, aminokiseline i biljne hormone). Danas je ta metoda postala sastavnim dijelom oplemenjivanja poljoprivrednih, hortikulturnih i drvenastih biljaka. Ona omogućuje dobivanje biljka oslobođenih od patogenih klica, posebice virusa, a služi i za dobivanje nekih sekundarnih biljnih produkata.

Razmnožavanjem meristemskog tkiva na hormonskoj, hranjivoj podlozi može se dobiti puno veći broj biljaka nego što bi se dobilo dijeljenjem biljke. Ovaj način razmnožavanja je poprilično skup i radi se u ustanovama koje su za to specijalizirane. Ovim načinom se dobivaju identične biljke koje se teško razmnožavaju ili su sklone bolestima. Orhideje, gerberi, karanfili su samo neke od biljaka koje se uspješno razmnožavaju na ovaj način. Koliko je praktično ovako razmnožavati biljke, najbolje se može vidjeti na primjeru gerbera gdje se dijeljenjem može dobiti dvanaest biljaka, a razmnožavanjem meristemskog tkiva se dobiju milijuni sadnica.

Od postojećih tehnika kulture biljnog tkiva i stanica, kloniranje biljaka postiglo je do danas najširu primjenu.

Prednosti mikrorazmnožavanja

Danas se mikrorazmnožavanju mnogih biljnih vrsta daje prednost u odnosu na klasično vegetativno razmnožavanje, i to zbog ovih činjenica:

  1. Razmnožavanje in vitro je puno brže od razmnožavanja in vivo.
  2. Razmnožavanje in vitro omogućava ukorjenjivanje reznica pa je cijepljenje pupova na podloge nepotrebno čime se štedi vrijeme i izbjegavaju problemi inkompatibilnosti. To je posebno važno za vrste kao što su rododendron, ruže ili jorgovan.
  3. Moguće je razmnožavati i one biljne vrste koje u uvjetima in vivo nije moguće.
  4. Razmnožavanje in vitro može uštedjeti znatna sredstva koja se inače troše za grijanje staklenika, prostora itd.
  5. Zahvaljujući optimalnim uvjetima omogućeno je precizno vremensko planiranje proizvodnje presadnica, čime se poništava sezonski utjecaj i postiže proizvodnja kroz čitavu godinu.
  6. Mikroklonirane biljke često rastu bolje i snažnije od biljaka kloniranih in vivo. To može biti uvjetovano rejuvenilizacijom i/ili činjenicom da su one zdrave i oslobođene patogenih klica.
  7. U kulturi in vitro razmnožavaju se samo zdrave biljke, bilo da je to ujedinjeno sa strogom selekcijom početnog materijala ili pak da biljke ozdravljaju primjenom kulture in vitro.

Za profesionalne proizvođače kultura in vitro ima još ove, dodatne prednosti:

  1. Nove sorte mogu se komercijalno brzo razmnožiti i tako ponuditi tržištu umnogo kraćem vremenu.
  2. Mogu se brže postaviti mali roditeljski klonovi za stvaranje F1 hibrida,
  3. Oplemenjivači mogu brže postići solidne mutante poticanjem adventivnihpupova i izdanaka.
  4. Kultura in vitro posebno je korisna za osnivanje banke gena koja čuva zdravstveno ispravan od virusa oslobođen biljni materijal, na niskoj temperaturi i malom prostoru.
  5. Neke biljke potrebno je ustaliti i razmnožavati vegetativno jer su spolnosterilne, a potrebne su u stvaranju križanaca.
  6. Glavna prednost mikrorazmnožavanja je proizvodnja velikog broja klonova.
  7. Mikrorazmnožavanjem se često proizvedu robusnije biljke, što dovodi do ubrzanog rasta u odnosu na slične biljke koje se proizvedu komercijalnim metodama; sjemenom ili reznicama.

Nedostaci mikrorazmnožavanja

Genetička stabilnost u nekim je sustavima razmnožavanja in vitro vrlo niska.

  1. Biljke iz kulture mogu, nakon prijenosa u uvjete in vivo, pokazati određene loše značajke kao npr. grmoliki rast ili potpuni povrat na juvenilne karakteristike.
  2. Prijenos biljaka iz uvjeta in vitro u uvjete in vivo kod nekih je vrsta posebno zahtjevan i težak.
  3. Kod drvenastih vrsta vrlo je teško potaknuti ukorjenjivanje reznica in vitro.
  4. Mikroklonirani genotip biljaka, koji će se na kraju uzgajati u polju na otvorenom, može biti osjetljiv na bolest i uništen od patogenog organizma koji ga je napao. Kod tropskog drveća kao što su uljne palme (ali i druge drvenaste kulture) plantažira se izmiješano više klonova, kako bi se izbjegao ovaj problem.
  5. Regenerativna sposobnost se može izgubiti nakon određenog broja supkultura kalusnog tkiva ili stanica.
  6. Jedna os značajki kloniranja in vitro opsežan je rad koji uvjetuje relativno visoku cijenu nastalih biljaka in vitro.
  7. Kod uzgoja in vitro razina etilena i ugljičnog dioksida se može povećati na neprihvatljivu razinu što rezultira biljkama loše kvalitete.
  8. Tijekom prinosa biljaka iz epruvete u tlo, dolazi do gubitka velikog broja biljaka tijekom aklimatizacije.

Načini proizvodnje in vitro metodom

Presadnice (propagule) u uvjetima in vitro mogu se stvarati na tri načina:

  1. poticanjem rasta aksilarnih pupova,
  2. stvaranjem adventivnih izdanaka i
  3. somatskom embriogenezom.

Metode za kloniranje biljaka in vitro jesu:

  1. pojedinačni nodijski segmenti (reznice),
  2. aksilarno grananje
  3. regeneracija adventivnih organa (korijenja i izdanaka) na eksplantatima.